Gradski toranj, jedan od simbola Rijeke, izvorno je predstavljao tipičnu prohodnu kulu kroz koju se ulazilo u utvrđeni grad. On i danas uspijeva dominirati središnjim dijelom Korza, iako su ga s vremenom nadvisile mnoge kasnije zgrade. Građen je u srednjem vijeku, vjerojatno na temeljima kasnoantičkih, primorskih gradskih vrata. Na donjem dijelu pročelja tornja danas je uočljivo nekoliko njegovih baroknih faza, koje odlikuje bogata arhitektonska plastika portala, u kamenu isklesanoga carskoga grba i reljefa austrijskih careva Leopolda i Karla VI. Rijeka ih je posebno slavila zbog pomorske orijentacije koju su uveli u državnu politiku austrijskoga dvora. Nadgrađe tornja, na kojem se još od XVII. stoljeća nalazi gradska ura, više je puta preoblikovano, znatnije na prijelazu XVIII. u XIX. stoljeće pod vodstvom gradskog inženjera A. Gnamba, a posljednji put koncem XIX. stoljeća prema projektu F. Bazariga.

Riječki grb oblikovan je u visokom reljefu ispod ure na Gradskome tornju. Car Leopold I. Habsburg dodijelio je Rijeci taj grb 1659. godine. Od tada je simbol orla s riječkoga grba u službenoj komunikaciji zamijenio tradicijsko srednjovjekovno isticanje simbola sveca zaštitnika grada – sv. Vida. Glave dvoglavoga riječkog orla heraldički neobično gledaju u istom smjeru. Orao kandžama pridržava urnu iz koje teče nepresušni mlaz vode koji je trebao simbolizirati neiscrpnu vjernost grada austrijskom caru. Tu je "nepresušnost" kao sastavni dio grba trebalo potvrđivati i geslo INDEFICIENTER (nepresušno, ne sustajući), za tu prigodu iskovano u novolatinskom.