Stara vrata ili Rimski luk nisu rimski slavoluk, kako se nekad pretpostavljalo, već reprezentativni glavni ulaz u središte kasnoantičkoga zapovjedništva rimske Tarsatike, antičkoga grada nad čijim se ruševinama uzdigla srednjovjekovna Rijeka. Riječki je puk instinktivno bio u pravu kada je ovaj antički spomenik u prošlosti jednostavno nazivao Vratima a naziv Rimski luk postupno se počeo prihvaćati od razdoblja klasicizma, kada se započelo s njegovim dokumentiranjem i istraživanjem. Principija je predstavljala glavni stožer, opskrbnu bazu i ishodište Alpske klauzure, desetke kilometara duge crte obrambenih zidina, tornjeva, stražarskih postaja i većih utvrđenja postavljenih na komunikacijama i uzvisinama, sa zadatkom zaustavljanja barbarskih provala prema Italiji kao središtu Rimskoga Carstva. Prolaz podno Luka vodi do unutarnjega trga, foruma Tarsatičke principije. Ondje je i danas, podno začelja crkvice sv. Fabijana i Sebastijana, dobro sačuvano karakteristično ziđe, podignuto kasnoantičkom tehnikom zidanja opus mixtum. Dijelom je sačuvano i forumsko opločenje, kao i preostaci opločenja, te dekorativne plastike reprezentativne javne građevine koja se ondje uzdizala. Tarsatičko vojno zapovjedništvo tlocrtno je imalo oblik kvadrata, stranica dugih četrdesetak metara. Nad njegovim su ostacima, slijedeći zatečenu zatvorenu strukturu, kasnije podizane kuće srednjovjekovne i barokne Rijeke. U nizu koji s juga obrubljuje područje Trga sv. Mihovila, iznad ostataka principije, kasnoantičko je ziđe mjestimično očuvano do visine drugoga kata današnjih kuća.