Riječka katedrala sv. Vida jedina je barokna rotonda monumentalnih proporcija izgrađena na tlu Hrvatske. Gradnja ove crkve započeta je 1638. godine prema projektu isusovačkog arhitekta G. Briana. Kao uzor je poslužila znamenita venecijanska crkva Santa Maria della Salute. Za mjesto gradnje crkve sv. Vida odabrano je povišeno mjesto usred u to vrijeme gustog, još srednjovjekovnog, urbanog tkiva. Ondje se prvotno nalazila crkvica istoimenog titulara, zaštitnika grada. Isusovački red je kao inspirator pothvata prvenstveno odlučio iskoristiti kult drevnog Čudotvornog raspela iz te crkvice, za koji pučka predaja kaže da je prokrvarilo kada se stanoviti Petar Lončarić, u bijesu zbog gubitka na kocki, na njega nabacio kamenom. Investicija izgradnje prelazila je moći lokalne sredine, pa je s prekidima potrajala čitavo stoljeće, a sudeći prema površinama pročelja koje nisu prekrivene kamenim pločama nikad nije ni dovršena. Do bitne izmjene projekta dolazi 1725. godine kada novi rukovoditelj gradnje B. Martinuzzi crkvi pridodaje galeriju. Mjesna nam legenda tumači da je do toga došlo jer isusovci nisu htjeli da se tijekom liturgije redovnički novicijat miješa s pukom, osobito s prelijepim riječkim djevojkama. Unutrašnjost crkve pravi je barokni “Gesamtkunstwerk”, jedinstvo stila, koje ponajviše “remeti” monumentalno ranogotičko raspelo, ukomponirano u središte glavnog, baroknog oltara. Autori bujne, luksuzne barokne plastike interijera majstori su P. Lazzarini, A. Michelazzi i L. Pacassi. Katedralom je crkva sv. Vida postala između dva svjetska rata. Uz najavu moguće je razgledati zbirku sakralnih umjetnina koja je uređena na galeriji katedrale. Obavezno je posjetite jer ondje je i portret sv. Franje Ksaverskog zaštitnika turista.