U 18. stoljeću barun Mihovil Androcha dao je podići jednostavan ljetnikovac sred vinograda i maslinika na uzvisini odmah ponad sjevernog gradskog zida. Ta je vila potom promijenila mnoge ugledne vlasnike, konzule, gradonačelnike, poduzetnike obitelji Orlando i Pasquale, preko Andrije Ljudevita Adamića, Johna Learda, Giovannia Ciotte, baruna Vranyczanyia, dok konačno u Rijeku nije s obitelji stigao bratić austro-ugarskog cara Franje Josipa I, nadvojvoda Josip Habsburg (Bratislava 1833 – Rijeka 1905.) strasni lingvist, istraživač romske kulture i botaničar. Kupio je vilu 1881. za svoju zimsku rezidenciju u kojoj će boraviti sa suprugom nadvojvotkinjom Klotilde i sedmero djece. Zbog nužne prilagodbe običajima dvorskog života i okupljanju aristokracije, dao je radikalno rekonstruirati građevinu 1892. godine prema projektu poznatih Raffaela i Pietra Culottija i stvorio monumentalno zdanje, s brojnim balkonima, trjemovima, ložama i vidikovcem, raskošno urešenih pročelja. U interijeru su se nizali saloni, blagovaonica, kabineti, kupaonice, sobe i obiteljska kapelica bogate arhitektonske plastike. Uokolo Vile Giuseppe bilo je bujno parkovno zelenilo uzgojenih egzota i autohtonih biljnih kultura, fontane, vrtna plastika, šetnice, bazeni i rasadnici prema projektu Isidora Vauchniga. Ovaj je privatni botanički vrt postao najveći i najbogatiji riječki park krajem 19. stoljeća, te je i danas zadržao nešto od svoje izvorne ljepote kao park Nikole Hosta. Vila je od 1926. godine sjedište Državnog arhiva u Rijeci, te je otvorena za posjetitelje, koji osim razgledavanja unutrašnjosti, mogu posjetiti i neku od atraktivnih izložbi u galerijskim prostorima Arhiva.